Što je zdrava hrana
Što je zdrava hrana

Pitamo se što je zdrava hrana u današnje vrijeme. Nikada do sada nismo imali ovakav izbor namirnica, koje nam dolaze iz cijelog svijeta. Kako izabrati, kako znati što je dobro za nas i što nas uistinu hrani i daje nam ono potrebno?

Razmišljajući što da napišem o ovoj teškoj temi, sjetila sam se svog članka koji sam napisala prije desetak godina. Kad sam ga pročitala, shvatila sam da osim što bih ga malo stilski bolje napisala, suštinu ne bih mijenjala i da danas imam isto mišljenje. Zato ga prenosim u cijelosti:

“OSVIJESTIMO SE

 Odrasla sam na hrenovkama. To je glasila kao lagana i zdrava hrana. Poslije crijevnih viroza, jedna od prvih namirnica koje smo smjeli uvoditi su bile hrenovke.

Maslac je naravno bio strašno štetan i nepoželjan, a uostalom tko bi jeo maslac pored tako krasnog i zdravog margarina.

Paštete su bile vrlo popularne, parizer tako ukusan, a ne smije se zanemariti ni njihova praktičnost. Očevi su bili zaposleni, ubrzo su se pozapošljavale i majke, a djeca nisu imala problema. Dok ima salame i paštete, nema gladi dok se roditelji ne vrate s posla.

Sjećam se tračeva susjeda kad se sretnu na stubištu: “Ona susjeda sa malom bebom s trećeg kata kupuje svježe mlijeko, strašno. Pa zar joj je žao dati malo više novca za ono krasno, gusto, sterilizirano mlijeko iz tetrapaka. Ono je tako kvalitetno i zdravo. Ne treba žaliti kad je u pitanju dijete.”

Što zna baka što je zdrava hrana

Kad bi mi baka došla sa sela i iz onih svojih ogromnih crnih sukanja počela vaditi po nekoliko oraha, lješnjaka i po koju malu pjegavu, uglavnom crvljivu jabuku, s nježnim suosjećanjem sam prihvatila taj skromni dar, misleći u sebi kako ona ne zna da mi jedemo pravu hranu.

Izvadila bi na stol komadić slanine, luk, krišku onog ogromnog kruha, zamiješanog s kvasom koji se dizao satima, strpljivo i bez žurbe, pečenog na pepelu koji su samo malo mahnuli prije pečenja. Naravno da bih pobjegla glavom bez obzira. Pa neću valjda to jesti, mi ipak jedemo pravu hranu.

Kad bi nam kojim slučajem stigla sa sela pokoja glavica salate ili nekog zelenog povrća, jedva bi se potrošilo, a nerijetko i bacilo jer bilo je na tim zelenim listovima puževa, glisti, pokoji crv ili mrav, ali i hrpa zemlje. Pa tko bi to čistio kad u trgovini kupimo tako krasnu salatu. Nikad na njoj nisam vidjela ništa živo, ma ni zemlje na njoj nema, ni flekica. Jednom riječju, savršena je.

A kad se u gradu otvorila menza po uzoru na zapadne zemlje, gdje zaposleni ili njihova djeca mogu u pauzama pojesti topao kuhani obrok, e to je tek bilo slavlje. Finih pohanih bataka sa pommes-frites-om svaki dan. E ne znaju ljudi što je prava hrana.

 Da , tako sam ja odrasla, urbano u gradu, ponosna što imamo u izobilju sve te krasne nove proizvode, prekrasan mekani bijeli kruh, mirisan i još topao, ravno iz pekare, kekse, napolitanke, domaćicu, čokoladice, bombone, sladoled, sve blagodati civilizacije. Kako smo samo sretni.

OSVIJESTIMO SE

Kako da objasnim taj način života. Je li nam nametnut? Jesmo li mogli bolje? Jesam li ja to prenijela i na svoju djecu? Sada kada smo bombardirani sa svih strana o štetnosti tog istog, pomislimo kako smo se mogli trovati toliko dugo?

Konzervansi, fungicidi, aditivi, pojačivači okusa, boje, GMO, antibiotici…. itd, niz je beskonačan. Što jesti? Ima li išta zdravo na ovoj planeti? Što da preporučim svojoj djeci?

Ne znam odgovor, ali možemo polako krenuti obrnutim smjerom. Sve te pakovane namirnice, kojih su pune police u trgovinama, nisu ušle u naše živote preko noći. E pa tako ćemo ih postepeno i izbaciti.

Prvo treba krenuti od kutija i vrećica. Sve što je pakovano ja bih izbacila iz upotrebe. Posebno ona šarena, sjajna pakovanja za djecu. To je najopasnije. Slatkiši se mogu lijepo zamijeniti voćem. Razne musle obogaćene ovim ili onim, pune šećera i gmo žitarica, s dodacima za okus, boju, veličinu. Prerađevine svega i svačega treba izbaciti.

Što je zdrava hrana
Što je zdrava hrana?

Povrće i voće imamo na tržnicama, od snaše, našeg lokalnog seljaka, posebno ako ga osobno poznajemo. Mlijeko također. Za meso ne znam, ali nadam se da je bolje u našoj domaćoj mesnici, nago ono uvezeno iz Brazila ili s nekog drugog kraja svijeta.

Ali što još možemo učiniti? Sadimo vrtove. Sadimo na svakom slobodnom komadiću planete, na balkonu, na policama starog ormara, na prozoru. Udružimo se sa susjedima. Učinimo nešto dobro za sebe, svoje dijete i čovječanstvo.

Tražite od grada slobodan komadić zemlje na periferiji. Uzgojite bilo što na prirodan, ekološki način. Povedite svoje dijete neka samo ubere jagodu. Čaroban je osjećaj vidjeti njegovo čuđenje i divljenje.

Tome se i ja divim još danas, zahvalna sam prirodi i izbezumljena činjenicom kako lako možemo proizvesti zdravu hranu. A gdje ovaj svijet ide i kamo će nas odvesti?

Osvijestimo se i mijenjajmo svijet!”

Izvorni blog je http://vrt-hrana-iostalenebitnestvari-bbubby.blogspot.com/

1 Comment

  1. We like your post, the point that your web site is definitely a tiny bit diverse makes it so fascinating, I actually get fed up of seeing the same outdated tedious recycled stuff almost all of the time.

Leave a Comment

Your email address will not be published.

X